žensko

Igrom slučaja, sticajem okolnosti, potpuno neplanirano i sasvim spontano, hodala sam jutros čak četiri tramvajske stanice. Uhvatila sam pola sata bez kiše. Blesavo vrijeme u kojem nisi siguran šta obući me uhvatilo pred apotekom, hladno mi i znojim se istovremeno, poluotopljen kafetin na jeziku i bačen pogled na njegov balkon.

Kada nema njega, tu su njegovi prijatelji, kada nema njih, tu mu je automobil, kad nema ni toga, tu mu je balkon. Balkon, pouzdan neprijatelj, uvijek tu. Mazgov.

Šta god da stavljaju u lijekove, neka stavljaju, sve dok se nađe i nešto protiv slomljenog srca.

Ne volim njegov balkon. Ne sviđa mi se način na koji njegova supruga širi veš. Uvijek ga zakači tako da ga mora peglati. Nema pojma. Ni on nema pojma. Oni zajedno totalno nemaju pojma.

Igrom slučaja, sticajem okolnosti, potpuno neplanirano i sasvim spontano, živi rupa u mojim grudima. Miješala sam glinu, topila kalaj, kvasila stare mejlove, tutkala gazu - ništa nije pomoglo. Gutala je sve kao gladno ptiče, i vrištala za još. Često me boli glava od te vriske. Otopim kafetin na jeziku, uzdahnem malo na usta a malo na rupu, i nastavim dalje.

Kakvo god da je vrijeme, ja znam šta trebam obući. Pancir.

sramežljivi pljuščić.

iako vrlo volim ljeto, u jesen se lakše zaljubim.

hajmo jesen, you can do it!

alfa mužjak može biti fizički napakovan ljepotan što posebno ljupko drhturi viličnim mišićima, što jede mnogo, a šta god da pojede, crijevima pretvara u opravljen bojler, iscjepana drva i kućicu za ptice. grleno se smije, duboka je glasa, i spartanski posvećeno obležava ženu.

alfa može biti i alfa romeo žargonski, kao i romeo žargonski, šmeker, kicoš i baraba što zavrćuje pameti cura bolje i jače nego iko. nema veze i ako se potpisuje otiskom prsta umazanog u džem mjesto tintu, nema veze i ako ne popravlja redovno zube, jer i eros i tanatos i svi ostali iz te ekipe su baš u njemu ostavili zlo sjeme kobnog zavodnika.

a može biti i ćutljivi komšija naučnik što babama nosi cekere, tako neprimjetan i pasivno simpatičan, jedan od onih u kojima potmulo tutnje tamtamovi svih bodibildera, seoskih kazanova, plemenskih vračeva, pride obdaren sjajnim spolovilom.

alfa je, sasvim moguće, vođa, kao vođa krda. ili jata, ili roja, vrsta životinja je ovdje nevažna. onaj koji vidi put, jednom rukom zaustavlja saobraćaj, a drugom te vodi preko zebre. onaj koji vidi ade između vodenih struja. nekad treba trčati, nekad plivati, nekad skakutati da bi ga se pratilo, ali ga se prati. uvijek zna nešto što ostali ne. kuje plan za više od jednog.

obmotaj me, umotaj me, povedi me, dovedi me.

kako za recimo sedam dana zavesti muškarca?

kod mene smo, i imam taktičku prednost što savršeno znam kojim sve oružjem (i oruđem) raspolažem. uredno sam izdepilirana, namirisana, kuća je neuredna tek toliko da uklonim sumnju da sam bolesno pedantna iako bih najradije dezinfikovala svaki milimetar u želji da se prikažem u djevičanskom blještavilu. mogu napuniti frižider egzotičnim artiklima koje inače nikad ne jedem, pribaviti par super kul cd-ova, možda čak iznajmiti kakvog rahitičnog psa još rahitičnijeg imena, da začinim dojam.

sedam dana u čipci, kljukanje imunalom da se ne prehladim spavajući golišava, dizanje u cik zore da isceniram nemarno savršenstvo od kose, uredno nalakirani nokti kako na rukama tako i na nogama, i pregršt giga zanimljivih aktivnosti tokom dana. između francuskog doručka i divljačkog seksa (ili bijaše obrnuto) ćaskam o potencijalu italijanskog SF-a na video tržištu sutrašnjice, grleno se smijem, nemarno sklanjam pramen što me uporno golica po savršenim sisama, a potom predlažem hajking, gdje će muško na putu ka nadasve erotičnom vodopadu imati priliku da nazire moje sportske tange iznad pojasa kargo pantalona. za ručak home made čarolija, za užinu lazy seks, predveče mu puštam film na surround dok ga mazim po vratu naparfemisanim prstima. sve njegovo omiljeno sam ili već ispitala, ili mudro predvidjela, laskam mu, udovoljavam, i tražim potencijalno savršen momenat da napravim neku tipično žensku scenicu od koje će da mu proključa krv. ne mnogo, da postane ružan, već taman dovoljno da me podere pred spavanje.

i tako svaki dan. brižljivo isplanirana taktika, taktika nad taktikama, turbo mreža iz koje nema bijega. mora biti moj.

ili

da prosto budem ja.

vjerovatno pitanje "da li sam dovoljno dobra nekome ko je meni dovoljno dobar" nije samo moje intimno mind twisting pitanje. ali da li smo zbog te dileme svi zatrovani, što svjesno što ne, pa se trudimo da iznesemo neku predstavu koja nas vodi do samo naizgled izvjesnog cilja? i ma koliko čvrsto zagovarali ideju da trebamo biti dosljedni sebi, biti ono što jesmo ( i sve ostale holivudske parole sa kraja filma) da li smo spremni probati, istrajati i na kraju osvojiti onim što ... jesmo.

ćeš mi pričati, a ja neću slušati. moj osmjeh će ti biti dovoljan. moja klimanja i način na koji krivim glavu i zagledam u duhovitost tvoje šale, moj prst koji se igra sa ogrlicom i vuče privjesak lijevo pa desno, sve će ti biti slatko. negdje između želje da stigneš do poente će ti možda doprijeti do svijesti da te gledam kao maca miša. ali i to će ti biti simpa.

gledaću ti donju usnu i pitati se koliko jako je smijem zagristi a da se ne trzneš. posmatraću ti vrat tražeći vidljive otkucaje srca, zamišljati toplotu, miris kože, boju ugriza koji bi ti ostao. jednog od ovih dana ću ti tražiti najbolju putanju kroz kosu, da mi se prsti ne umrse a da mogu da te uhvatim, i stavim ti glavu baš tamo gdje bih htjela. mjeriću te kao da ti izlivam gipsani kovčeg po mjeri, proračunato i mirno.